Zvonic Elvis C©PYRIGHT

28.12.2007., petak

TragiKomedija - "Vješala"

Dok sjedaš Da gledaš Ovu TragiKomediju Sa Počasne Lože O Bože... Šta se sve Tu ne dešava A Čovjek ništa Korisno za se ne rješava Mene, eto, u Zoru Pred Svitanje, čekaju Vješala Zbog Ovozemaljske Krivice Došao sam do Života/Smrti Ivice Pa čekam to, nazovi, Iskušenje "Izvršenje Kazne" Obuzele su me svakojake Misli razne Strahovi mi Dušu, prvo pune, pa je prazne Kad se Sunčeve Zrake pojave na Horizontu Upijam, kroz Rešetke Tvoju Toplotu, Ljepotu i Dobrotu Kako bih mogao zaboravit' na svu Grozotu Bar na Tren', na Svijet ovi "Novi" Gdje se Sreća sa Novcem, kao Lovcem, lovi A koji je od onog ranijeg, mnogo, mnogo lošiji Izlazim pred Vješala, Kriv, Bos Samo u Košulji I već od prvog Koraka iz Tamnice Osmjeh i Smijalice, krase moje Lice Neka se zbune, Izdajice I njihov krvoločni Dželat A tik, kad mi Omču na Vrat stave Počet ću im, uza Inat, pjevat Jasno i glasno, da se sve oko mene ori Da izbacim iz sebe sve ono što me Danima mori Obori... Konačno, ovo moje Truplo Da ne izgledam pred svima glupo Neka ostane tako, još dugo, dugo da visi Lakše mi je kad znam, da u Loži Ti si I, iako počinje lagano da mi se manta Opet, iz Inata Smijeh me još jače hvata Jer, mada ova Kazna grozna je Raduju me od Tebe prošaptane Spoznaje Poput one, da uvijek možeš Kad Ti to, samo, hoćeš Zastor na Bini, usred Čina, da spustiš I sve ono što se ne bi trebalo desiti Jednostavno, NE DOPUSTIŠ

- 22:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

23.12.2007., nedjelja

STado

Uskoro će Badnje Veče Dragi moj Proroče Prije svega, Čovječe Malo njih zapravo reče Kako Ti od Smrti uteče Već Te ćutke s Scene 'zbrisaše A sve Tvoje Zasluge, sebi pripisaše I to samo ono, što im je odgovaralo Iz Nužde, kažu/lažu Novo se Vrijeme stvaralo A ni toga, priznajem, nije bilo malo Cijela dva Zavijeta Ne znam za Te, al' meni to užasno smeta Jer, otkad je Ljudi i Svijeta Povijest pišu oni što njima vladaju Siju Laž i Zlo, k'o Sjeme A Dobroj se Sjetvi/Žetvi nadaju Pa oforme Vojsku mračnu i Tajnu Policiju Za Nepristaše i ako im ko ne paše Pošalju im Kući Inkviziciju S Kapuljačom, na Vrata Kad pokuca, u Strahu svak' muca A Brat ne pozna ni rođenoga Brata Već se svak' za sopstvenu Kožu boji i plaši Da bi im bio draži Moraš ih oslovljavati sa "NAŠI" I klimati Glavom kad pripovjedaju Dogme E ja to vala nipošto neću, Bogme Takvo mi Stado, što bleji, ne treba Imam svoje Pašnjake i čistu Pokrivku od Neba Pa i ako koji Zalutali Vuk na me nabasa Ti si uz mene uvijek, da mi daš Spasa K'o što bi dao, poznavajuć' Te, Ti Spas svima Ne mogu opisati kol'ko volim što Te ima Evo Studeni je, poodmakla je Zima I Ti nam, na Badnje Veče Svojim Sjajem u Domove donosiš Proljeće I Srce naše goruće Prepuno je Sreće U Spomen Danu, kada se je rodio I kad nas je sve Duhovno oslobodio Pastir, što je svoje Stado k Izvoru vodio Da ga, Žedna, Znanjem iskreno napoji A ne da ga zavadi i da ga razdvoji Il' da učini, da ga se Stado boji K'o što to Danas samozvani Pastiri čine Smišljaju podmukle Načine Kako da Lažima održe svoju Vlast i Moći Slast Al' jedino je na Tvome Putu Spas Moj, već odavno, znaš, da imaš Glas Da li ga u Vihoru snježne Oluje čuješ Navrati ponekad, kad ovuda putuješ Moje je Srce, Tvoj namješten Apartman A i ja sam sam, cijelim Bićem Ti odan

- 20:48 - Komentari (12) - Isprintaj - #

22.12.2007., subota

Unutar 4 Zida

Zatočen, unutar 4 Zida Sa stalnim Pogledom prema Gore Trebam šire Prostore Otvore, Prozore, il' makar Vrata Klaustrofobija, inače, počinje da me hvata Stišće, poput Hobotnice, okolo Vrata Svojim ljepljivim Pipcima, Prstima I, k'o da na Jeziku imam Plik Krik nikako da zadobije Zvuk u mojim Ustima Pa odzvanja, kao Noću Pustinja Disharmonija mi ne prija I kao zarazna Žuta Korozija Nagriza me, Sloj po Sloj Uzaludan je sav moj Dosadašnji proliveni Znoj Šta mi sve to vrijedi Kad mi Cilj pred Očima blijedi I ne mogu biti istinski Svoj A da Druge, pri tom' ne povrijedim Stoga i dalje, Zatočen Unutar 4 Zida sjedim Pažljivo, k'o kakav, u Prvoj Klupi, Đak Čekam na neki Neobičan Znak Kuda, Kamo i Kako usmjerit' sljedeći Korak Pa da se osjećam Ispunjen, Bitan i od Važnosti Samo Nebo zna kamo će me Ono odvesti Tamo Negdje, gdje Vrijeme ću kvalitetno provesti Sprovesti svoj Zadatak, Svrhu i suđenu Ulogu Baš onu, što zarek'o sam se, po Rođenju, Bogu Što mogu, kad Njemu ne znam reć' "NE MOGU"

- 22:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.12.2007., utorak

Mr. Arhitekt

Mr. Arhitekt Kako da i sam postanem Perfekt Sav, od Glave do Pete Kad se jednog Dana Ponovno rodim kao Prekrasno Dijete Zdrav, Vesel' i Čio Svima Dopadljiv, Nasmijan i Mio Te, da mi se ostvari Sve ono što budem htio Pa budem marljivo radio Plodovima svoga Rada se sladio I to, samo ono što bih najrađe volio Još bih Te nešto, ako mogu, zamolio Gospon Arhitekta Da mi Život ne postane Zlatna Krletka Niti, pak, Gola Podloga Znaš već na što mislim, zaBoga Neka Te uz mene Kad mi Noga s Pravog Puta skrene Da ne srljam džaba u Probleme Da me vole lijepe Žene I da na raznovrsne Teme Uvijek imam spremnu, Dobru Priču Neka me mimoiđu, svi oni Što me se u Životu ne tiču A oni što viču i što urliču Tj. što su pred Slabima grlati E ako ću baš to morati Samo Nekolicinu njih ću si probrati I to one što su najčešće tiši Ako ovdje štogod spomen'o nisam Ti slobodno sam dopiši Kako bi napravio Sebi Nalik I od mene, Ti, Perfektan Lik Jedinstven i Šik Posljednji Modni Krik Umjetnički Spomenik Remek - Djelo Nalik na Tvoju Dušu, moje Tijelo

- 17:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #

16.12.2007., nedjelja

Povuci - Potegni

Povuci, Potegni Oko Vrata me stegni Svojim Rukama K'o na Porođajnim sam Mukama Da ih Toplinom Zagrljaja razgališ Poj'ma nemaš, koliko mi fališ A ja ću Tebe, onda, u vis' podići Koliko Ruke, k Nebu, mogu dići Da postaneš, samo Moja Zvijezda Što pulsira i van Ljubavnoga nam Gnijezda Šalje Sjaj i Raskoš cijelom Vasionom U Potrazi za Tobom, Izgubljeni sam Astronom Što van svoga Svemirskoga Broda U Mraku tapka i polako Hoda U Nepovrat šalje U SveMir i još dalje... Ljubavnu Poruku Traži "Prvi Kontakt" Teško me je skontat' Ali u Biti, i baš nije Ima samo Par Slojeva gdje mi se Duša krije A zapravo, Ona je tamo, gdje je bila i prije Još uvijek Te čeka Samo da nije ovih Bezbroj Prepreka Koje baš puno i ne marim Samo što Vrijeme teče, i sa svakim Danom starim

- 08:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.12.2007., ponedjeljak

Šumska Vila

Šumska Vilo Opet mi se 'snilo Da smo, k'o nekada, zagrljeni, skupa Kako ležiš mi na Ramenu Slušaš Srce, što za tobom lupa K'o Dioda, u Mraku, svjetlucava Il' k'o Bomba, kad otkucava Prije nego što li eksplodira Kad se nevješto dira Moje užurbano Bilo Šumska Vilo Šalje tebi već znane Signale Al' Nade su potopljene, ugašene, male Jer, otkad je Šuma postala gusta Čežnja za tobom je ostala pusta I nikako da probijem jasan Put do tebe Češći su mi Porazi, nego li svakodnevne Pobjede A da znaš samo kako mi se jede Bagremov Med sa tvojih Usana i sa Jezika Jutrom mi je Glad naročito velika Pred Očima mi tvoja zamišljena Slika Tvoja raširena, pernata mi, meka Krila Znam da ti nisi Anđeo, ti si samo Vila Što si se cijeli Život mi vješto Krila U Svojoj Šumi Hladnoće i Samoće Gdje još samo rastu Granje i Lišće A nikako mirisno Cvijeće i ukusno Voće Jer nema Pčele vrijedne, da to oplodi Kad te molim Daj se oslobodi... Uputi ka meni, još jednom, svoj nesputan Let Pa da nam Svejedan postane sav oko nas Svijet Da ti budem, kao Suncu, njegov Suncokret Što se oko svoje Zvijezde vrti Od Rođenja, pa sve do Smrti Samo se ti k meni uputi... Moja Šumska Vilo Da te posjednem u svoje vrelo Krilo I da ti besjedim sve ono što želiš čuti I još štošta drugo, naravno, ako te to ne ljuti...

- 20:48 - Komentari (19) - Isprintaj - #

01.12.2007., subota

Zadovoljstvo

U lijevoj Ruci Kanta U desnoj Lopata Preko Pirineja Alpa, pa do Karpata Sve iskopane Količine Srebra i Zlata Tebi bih dao Samo, kada bih znao Da ću ti time Uljepšati, barem jedan Dan Ispunit' Životni San I učiniti sve što Kažeš i što poželiš Možda me, tek tad U Srce svoje upiješ I Zauvijek staviš A Misli, sa mojima podjeliš Obožavam činiti Drage mi Ljude Sretnim To mi Dušu puni i čini me Kompletnim Osobno, i sam Uživam, kad uživaš Kad te imam i kad me imaš Kad u Suzama Radosnicama plivaš I samo moje Ime Noću dozivaš Tad, vjeruj mi Prštim od Zadovoljstva A toga mi Osjećaja, priznajem S tobom nikada ne može biti dosta Kročimo, skupa Preko Suđenog nam Mosta Ispod koga teče Ljubavi Rijeka Čista k'o Apoteka I prepuna naših Zanosnih Odjeka

- 17:08 - Komentari (24) - Isprintaj - #