Zvonic Elvis C©PYRIGHT

31.03.2008., ponedjeljak

ViruS

Svi Simptomi na to upućuju Da su u Pravu Oni koji naslućuju Kako Te je obuzeo jak Virus Cijelo krhko Ti Tijelo i Spiritus I da si se bez Pogovora prepustila toj Vatri Bez obzira što znaš da se na Njoj slatko pati I u Zadovoljstvu Njenom da se do Pepela izgara Voliš, izgleda, osjetiti u Srcu Toplinu Žara Koji naslage Leda i Sante iz Prošlosti para I u Novu Budućnost, Kapije širom otvara Pa si, kažeš, i ne tražiš Pomoći i Lijeka Dojiš se Sisom Ljubavi, umjesto Majčina Mlijeka A Virus divlja, kao Planinska Rijeka Širi se, poput Požara, kad ga uzjaše Mamuzama Vjetar Stanicu po Stanicu, Milimetar po Milimetar I već Ti je osvojio sve poznate Kote Sve, Plamenim Jezičkom dirane, Erogene Zone I pod Svoju Kontrolu stavio Tvoje Hormone Još samo malo, i bit će Ti Gospodar Duše i Tijela I onda nemoj reći, kako si to, zapravo i htjela Kad te cijelu obuzme i u svoje Ruke kad Te uzme Pa počne primjenjivat' svoje Manipulacije Grickat' Te, poput Pistacije Onda slijede Kontrakcije, Vibracije Pa tako, sve do Ejakulacije Nastojat' će da Te ispunja i istovremeno da Te prazni Na Svijetu postoji mali Milijun Virusa poznatih, raznih Al' ovaj je Nepredvidiv i Znanost Mu na zna Lijeka Uzalud Ti preko Glave prebačena Deka Pa čak i da Te opskrbljuje cijela Apoteka Neka Te tako, samo, neka... Dok ne poželiš da bude bitno drugačije Al' kako god tvrdiš sad da je Bolje je, nego što je bilo ikad prije Virus je toga svjestan i samo se zavodljivo smije Pali Te i grije, je to najbolje i umije Mada, iskreno, nema Namjeru (n)ikog' da ubije

- 23:09 - Komentari (12) - Isprintaj - #

29.03.2008., subota

SuzAna

Pohotna Uzbuđena Nezasita i Vrela Drhtiš Tijelom, cijela Kao da bi htjela Da Ti Misli čitam I, bez da Te pitam Da Ti radim, od sebe sam Ono što najbolje raditi znam I ono što Ti najviše voliš Govoriš "NE" A Bogu se moliš Da nastavim... Da Poljubac stavim Tu, gdje na Dodir plah, odmah Reagiraš, drhtiš i skačeš Osjećam kako... Počinješ da plačeš I da, od Radosti, suziš Usne mi, k'o što Cvjetak svoj Nektar, vlažne nudiš I, k'o na Dlanu pružen Iz Školjke sjajan Biser A ja Kao po Morskoj Površini Gliser Klizim glatko U Ustima mi ljepljivo, medeno i slatko Bože, pitam se... Pa, jesu li to Tvoje Suze Što ih gutam i što ih Želudac u se sve uze Jer Suze su obično, najčešće, slane A ovako slatkih, u mene može da stane Cijelo jedno Nektara More Ima da Ti ih Usnama strpljivo brišem Dok Te njišem, sve do Zore Upijem jednu, a još deset se novih odmah stvore Kao da mi zbore I odaju Dok mi se besprijekorno daju Što sve umijem Poljupcima i Usnama da Ti uzročim Bez da i jedan Detalj preskočim Opet želim U Te da se umočim Boginjo, Suzama Uplakana Jer su mi One, eto, najslađa Hrana A Tebi je, opet, znam moja Banana

- 09:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.03.2008., subota

V a l

Nepotpunost Projicira Privlačnost Između suprotnih Polova Da se zauvijek rješim Prošlosti Bolova Oponašajuć' Slabića Trebam jakog Pića A onaj zatočeni Dio moga Bića Dugo će još ostati Zatočen Džaba mi je i da se rasplačem Alkoholom natočen Al' ne da se utopi, već da Po Površini pluta Bez Kompasa Po Oceanu Života, da do Smrti luta Poput kakva Ždrala Sudionika nebeskoga Bala Il' poput Vala Koji juri da se razbije O svoju Obalu Sudbine Snagom Širine i Dubine Oceana, koji mu je Hrana I kojeg, od Postanka On pravi, čini i gradi Al' koji, eto nažalost, živi u Nadi Da će u Obali pronaći na Pitanja Odgovor Otškrinuti Prozor Odaje prepune Tajni Uzalud mu i Mjesec zlatno-sjajni U mrkloj mu Noći Kad ni sam još ne zna, kamo želi poći Tj, kad ne shvata Da, otkad nastade Neprestano talasa, bez Dosade Šumi, huči i Pučinom On pjeni Juri ka Imaginarnoj Stijeni K'o Mornar, u Zagrljaj svojoj Ženi Kako bi bili u Ljubavi spojeni Dok u suprotno se, taj, tvrdoglavo Ubijediti ne da I ono jedino u što Val gleda Samo je Budućnost Ne zanima ga Mogućnost Da je takav Kakav je oduvijek i bio Jedinstven, prkosan Val Još otkad je bio mal i mio I da čini Cjelinu svega Te, da te Cjeline ne bi bilo Da nije, recimo njega Eno ga, gle' Od Galebova bjega Baš K'o da ga goni Bičem Kočijaš A ti u Zrcalu, vidim ispijaš I posljednju Kap iz Flaše Čudne su ti, i ujedno iste Sve ljudske, napaćene Sudbine naše Za one što se unaprijed svega plaše Koje, opet štujem Poručujem: Ne bojte se Istine Svoga Bića Blizine Svjetlosti Topline Koja izbija iz Dubine Poput veličanstvenog Gejzira Iz Doline Tišine i Mira Pa nas svojim Glasom njeguje, miluje i dira Kao da Orkestar Anđela svira

- 16:49 - Komentari (9) - Isprintaj - #

08.03.2008., subota

E - Go

Istinska Ljubav ne pozna Vezanost, O drugome Ovisnost Nit' se kad pretvara U svoju Suprotnost Stoga je Glupost Ustvrditi Kako je Osjećaj ružan Kada je Tužan Neko, ko je Zaljubljen Samo zato, jer navodno nije Zauzvrat Voljen A taj i ne zna da je Usred, od Istine, Bijega Da ispunja Lažima Prohtjeve svog vlastitog Ega I nikako, konačno Da sa sobom jednom raščisti Kako njih dvoje uopće nisu isti Još pri tom ne uspjeva Pravo "Ja" da spozna Spasenje da dozna Krivog Ega da se odrekne Da porekne S Njim nadalje Da će se poistovjetiti Jer Ego će mu U Strahu priprijetiti Krvavo da će mu se osvetiti Te, da će mu zadati još više Boli Ako ne nastavi ponizno da Mu se moli Pa ti, ako imaš Hrabrosti Bujrum... Izvoli Traži i nađi Osobu Koja će povremeno da te voli Al' Istinsku Ljubav Jer, Ljubav nije Začin Na taj način Nikada spoznati nećeš Mislit ćeš da si Je našao I u Zabludi, tako, umrijet ćeš Samo zato jer nisi Istraj'o do Kraja Zadovoljivši se sitnim Komadićima Raja Ljubav nabrzaka Nakratko I na Trenutak Pa onda Juriš u Povlačenje U svoj bijedni, tamni Kutak Odakle sve kriviš i gdje bježiš Bijesno režiš Na Čitav Svijet oko sebe Koji je, eto, bezrazložno Samo protiv tebe I što tu nikog nema da te razumije Pronađi Svjetlosti u sebi Ona će da te umije Svojim toplim Zrakama Lice ti, napola sneno Pa da se Jednom osjetiš i ti Sretno, Blaženo i Savršeno Te, da tvoje Sopstveno Biće Bude najveće moguće Životno Otkriće Pa, neka bude Sretan i Kraj ove Priče

- 14:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #

05.03.2008., srijeda

B e H a R

Gle', šta se zgodi Kad se, u Proljeće Mlad Pupoljak probudi Prije n'o što stigne svoje Opojne Mirise da ponudi On otvori Zorom, svoj Cvijet Da spozna Ga Sunce i Svijet K'o kakav dragocjen Što blista, Pehar Latice Bijele Il' Roza Boje, Ga krase Nadasve I čine Behar Kao u nizu biserni Đerdan Jedan Prirode Ukras Što mami Oči I Čula, da osjete Slast I neće proći nakratko zatim A već će na Njega past' Pčela, što zuje I to glasno, da se jasno čuje Minimalno, cijeli jedan Roj Nektar Njegov, k'o da im poručuje Sa ovoga Izvora, kol'ko želiš Slobodno toči, loči i poj' Ispijaj do Kraja, vadi Opijaj se, uživaj, sladi Otimaj, kradi, što ti Srce želi, radi Samo, kad sve to pozavršiš Morat' ćeš Utrobu Cvijeta da oprašiš I dostojanstveno da se oprostiš Baš k'o što od Njega Vjerne mu Latice Pa ti onda prati svoje Matice Dok Behar Nosit' će Vjetar Onaj sa Planine U Nebeske Visine Izgledat će kao da pada promrzlo Inje Il', pak, Snježne Pahuljice Na sneno i mileno, k Nebu, uzdignuto Lice Te Lutalice Sve dok su u Zraku i dok se njišu I na Koncu, padnu na Tlo Oponašajući Beharnu Kišu Za Svjedoke, Romantike A ne za Primitivce Za, ovog Čuda Prirode, Očevice Behar To su, na Cvijetu i u Zraku Proljetne mu Latice

- 23:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.03.2008., nedjelja

GeRonimo

U Susret Sumraku Točnije, negdje na Izmaku Jednog prekrasnog, obećavajućeg Dana Kad Čovjek, sa nebrojano mnogo Mana Plijen, laka Lovina i Hrana Nekome Bliskom, svom, nužno postaje Jedino ispravno, što mi sad preostaje Je Da Tobom Misli u cjelosti zaokupim Valjda, iz Bojazni, da Vremenom ne otupim Il', ne daj ti Bože, Kakvu ružnu Naviku da pokupim Pa Te premećem Uzduž i Poprijeko Neko bi, pak, rek'o Da Te vrtim po svojoj ludoj Glavi A Ti mi u Nju I Najsitnije Zrnce Ljubavi stavi Onako, kako mi Ti to radiš, stalno Il', eventualno Prozirnu Nit Svjetlosti, tanku Utopljenik se, zna se Kad prigusti, hvata i za Slamku Kad mu Voda dođe do iznad Grla Kad izda ga Razum i ovozemaljska Čula Pa se okrene k sebi i ka Tebi I dobije osjećaj da Ti u Rukama lebdi Samo, ako uspije kako treba, da se opusti S Povjerenjem da Ti se prepusti I ako dopusti Da se u tom Moru Ljubavi utopi Molim te, sve mi Sem Pojasa za spasavanje, na Poklon kupi Al' ne, da sad ispadne Da Te na nešto silim ili gonim Jedino što želim je U Tvojoj Ljubavi da ronim Makar i sa statusom "Privremene Izbjeglice" Poput Velikog Poglavice Indijanaca u, za njih, predviđenom Rezervatu Moja Svjetlosti i Moj Dukatu Kad god poželim da sam Voljen i da volim Znam da mogu u Tebi/Tobom da ronim

- 08:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #